Što je emocionalno jedenje?

Kako prepoznati emocionalno jedenje?

Nekoliko je znakova koji se često javljaju:

• glad dolazi naglo, a ne postepeno, kao potreba da “odjednom moram nešto pojest”
• želite točno određenu hranu, najčešće slatku, slanu ili nešto “utješno”
• jedete i onda kada ste siti, ponekad gotovo automatski, uz ekran ili posao
• nakon jela slijedi osjećaj krivice ili posramljenosti, a ne osjećaj zadovoljstva
• “okidač” je osjećaj, a ne vrijeme obroka: stres, tuga, ljutnja, dosada, osamljenost

Fizička glad može pričekati, no emocionalna rijetko može.

Zašto jedemo zbog emocija?

Ponekad imamo dojam da su naši osjećaji preglasni, a da vremena, prostora i energije za njih imamo premalo. Hrana je tada brz i dostupan način da se napetost privremeno i prividno umiri.

To je razumljiv mehanizam, a ne slabost karaktera. Problem je u tome što hrana ne rješava ono što smo osjetili. Osjećaj nam ostaje isti, jedino na trenutak utišan, a s tim osjećajem i dalje ostaje potreba koja se iza njega krila. Zbog toga se taj krug često ponavlja: osjećaj, hrana, kratko olakšanje, krivnja/posramljenost, novi osjećaj.

Najčešće se iza toga nalaze:

• stres i preopterećenost, kada nemamo dovoljno prostora za odmor
• osamljenost ili nedostatak bliskosti, kada nam nedostaje kontakt i blisnost
• dosada ili praznina, kada ne znamo što nam treba
• teško izrečene emocije, poput ljutnje ili tuge koju nismo smjeli ili nismo znali pokazati

Zašto “samo se saberi” ne djeluje?

Većina ljudi pokušava sa zabranama poput: “od sutra više neću” ili “moram imati jaču volju/motivaciju”. No istina je da takav pristup nerjetko smo pojačava napetost, a napetost je upravo ona koja nas vraća hrani.

Stoga borba protiv sebe rijetko vodi do prave promjene. Promjena obično počinje razumijevanjem, a ne kontrolom.

Geštalt pogled: što mi se događa upravo sada?

U geštalt psihoterapiji polazimo od sadašnjeg iskustva, od onoga što osjećamo, mislimo i radimo ovdje i sada. Tako umjesto pitanja: “Zašto sam tako slab/slaba?”, postavljamo pitanje: “Što se sada događa u meni?”.

Sljedećeg puta kada osjetite poriv, pokušajte zastati i zapitati se:

1. Što sada osjećam u tijelu? – napetost u nekom dijelu svoga tijela, nemir, prazninu u želucu…
2. Je li ovo glad ili nešto drugo?
3. Što mi je zapravo potrebno? – hrana, odmor, razgovor, plač, granica, pokret, tišina…

Ne morate odmah odgovoriti niti išta promijeniti. Za početak je dovoljna sama stanka između poriva i djelovanja koja vam daje izbor koji prije niste imali. Nekad ćete i dalje pojesti ono što ste željeli, ali ovoga puta svjesno. I to je već velika razlika.

Kada potražiti stručnu pomoć?

Svjesnost i male promjene često nam pomognu, no razgovor s psihoterapeutom vrijedno je razmotriti ako:

• hrana postane glavni način nošenja s emocijama
• vas prati stalna krivnja ili posramljenost
• osjećate da gubite kontrolu nad jedenjem
• se obrazac ponavlja unatoč pokušajima da ga promijenite
• vas to iscrpljuje ili utječe na vaše odnose s drugim osobama, posao i odnos i/ili percepciju plema vlastitom tijelu

Traženje podrške nije znak da ne možete sami, nego da ste spremni dati sebi više od jednog pokušaja “snage volje”.

FAQ

Je li emocionalno jedenje bolest?

Samo po sebi ono ne predstavlja dijagnozu, ali može biti znak da nam je potrebno više podrške. Ako jedenje prati osjećaj gubitka kontrole ili snažan osjećaj krivice poželjno je o tome razgovarati sa stručnom osobom.

Mogu li to riješiti sam/sama?

Svjesnost i male promjene često nam pomažu, ali ako primijetimo da takav obrazac traje ili postaje opterećenje, podrška psihoterapeuta može značajno olakšati proces.

Kako izgleda razgovor na psihoterapiji?

Nije potrebno ništa posebno pripremati niti ispričati sve odjednom, dovoljno je započeti tempom kojeg određujete sami.

Potreban vam je razgovor?

Psi sano provodi geštalt psihoterapiju u Rijeci. Ako ste se prepoznali u ovom tekstu možete nam se javiti,

jer tu smo za vas i zbog vas postojimo.

Ines Denona, klinički psiholog i geštalt psihoterapeut s licencom